Sa razvojem tehnike i
nauke dolazi do menjanja okruženja u kome nastavnik radi što znači da se
i nastavnik mora menjati u cilju svog usavršavanja svog znanja i umeća
kao i prenošenja istog, praćenja i sposobnosti evaluacije kod učenika. S
obzirom da radim u školi kao nastavnik, neophdno je da pripremam
lekcije, animiram, motivišem učenike, da napravim prijatan ambijent za
učenje gde su svi učenici jednaki i nateram ih tj. ohrabrim da učestvuju
u grupnom radu (npr. forumi) i da ocenim znanje. Sebe nalazim u ulozi
e-tutora.
Kao
metakognitivni facilitator, s obzirom da radim u prosveti, mislim da je
mnogo važno da se kod učenika razviju veštine učenja i sposobnost da
sami stiču određena činjenična i naučna znanja. Takođe nastavnik treba
podržati učenikove strategije učenja i pomaže u upravljanju vremenom u
toku učenja. Greška mnogih učenika je ta što uče u poslednjem trenutku
što se loše odražava na rezultat učenja. U obrazovanju i naravno
e-obrazovanju neophodno je pratiti, usmeravati, podsticati i pružati
povratne informacije učenicima. Kao procenjivač je veoma bitno uputiti
dobar fidbek o onome što učenik postiže i izvršava, u smislu dobrog
smera u učenju.
Uloga
dizajnera je veoma bitna zato što mislim da dizajner mora da izražava
kreativne sposobnosti i ima za cilj da sadržaje nastave učini
zanimljivim i prihvatljivim za e-učenika i samim tim utiče i na
kreativnost samih e-učenika.
Da
bi smo bili dobri e-tutori, smatram da bismo morali na sebi intenzivno
raditi u smislu edukacije i samoedukacije, tehnički napredovali u skladu
sa vremenom i motivisati i sebe i druge...
Нема коментара:
Постави коментар